Amalgamski ispuni  (sive plombe) već su dugi niz godina u svakodnevnoj upotrebi. Po svom sastavu predstavljaju metalnu lugugu koja se sastoji od kompozicije žive (50%), srebra, bakra, cinka, kalaja.

Amalgami su jedan od najrasprostranjenijih i najviše upotrebljavanih materijala. Iako nemaju estetski kvalitet , njihova dugotrajnost, lakoća upotrebe i niska cijena održali su ih u upotrebi već više od 200 godina. Zapravo prvi amalgamski ispuni korišteni su još davne  1774. godine u Francuskoj. Tadašnja legura sastojala se od  srebra i žive. Današnji sastav se uveliko razlikuje od tih početnih i skoro je regulisan propisima. Kao i kod drugih materijala, i od amalgama se traži da ne djeluje štetno po organizama, da je stabilan prije, u toku i poslije postavljanja u ustima pacijenta, da ne mijenja hemijski sastav, kao i da ima dobre mehaničke osobine.

Mehanička izdržljivost amalgama je veoma dobra pa plombe mogu da traju i decenijama. Materijalom se lako radi i ne zahtijeva idealne uslove za postavljenje.

Međutim, „siva plomba“ (kako se najčešće naziva amalgam) danas više nije zadovoljavajuće rješenje. Postoji više nedostataka malgama , a prvi je svakako pukotina koja se vremenom javlja između plombe i zuba te tako predstavlja predilekciono mjesto za nastanak sekundarnog karijesa. Ta pukotina nastaje usljed skupljanja materijala. Drugi značajan nedostatak je neophodnost pravljenja retencije za zub. Naime, amalgamski ispuni ne uspostavljaju hemijsku vezu sa zubnim tkivom, već se prosto „uglavljuje“ u dio zuba koji je uklonjen. To često zahtijeva uklanjanje dijela zdravog zuba da bi malgamski ispun bio stabilan. I na kraju , za pacijente najveći nedostatak koji ih muči, jeste nezadovoljavajuća estetika. Osim izrazite uočljivosti „sive plombe“, dodatni problem predstavlja i činjenica da vremenom i okolno zdravo zubno tkivo počinje da tamni preuzimajući boju iz amalgama.

Iako su već dugo u upotrebi , dentalni amalgami u posljednje vrijeme izazivaju velike dileme u naučnim krugovima, a sve u vezi s njegovom „štetnosti“. Uzrok ovim dilemama predstavlja činjenica da se iz dentalnog amalgama  u izvjesnoj količini oslobađa živa. Sama živa predstavlja jednu od otrovnijih  supstanci i s razlogom se postavljaju pitanja o štetnosti amalgama. Ipak, svi se slažu da oslobađanje postoji, ali pitanje je u kojoj je to mjeri i da li to ima uticaja na zdravlje ljudi. Jedan od najvećih izvještaja na tu temu  izdao je dr Mark Richardson iz državne institucije „Zdravlje Kanade“, a u njemu jasno i nedvosmisleno navodi kako su ljudi smrtonosnoj živi najviše izloženi upravo iz plombi koje im ugrađuju stomatolozi. I amalgam i mrtve zube (sa šupljim korjenskim kanalima) smatraju uzročnicima mnogih bolesti uključujući rak, multipla sklerozu, reumatoidni artritis, depresiju.

I zagovornici amalgama priznaju da vremenom može doći do ispuštanja živinih para, a pacijenti mogu apsorbovati te pare disanjem i gutanjem. Ali , iz američkog Centra za prevenciju i spriječavanje bolesti (CDC) tvrde da je vrlo malo naučnih dokaza da malgam šteti zdravlju ili da uklanjanje tih plombi donosi poboljšanje našeg zdravstvenog stanja.

Istraživanje sprovedeno 2004. godine od strane „U.C. Public Health Servicea“ pokazalo je da nema dovoljno  dokaza o vezi između žive u zubnim ispunima i zdravstvenih problema, osim u rijetkim slučajevima alergijskih reakcija. Američka agencija za hranu i lijekove (U.C. Food and Dring Administration FDA) smatra da amalgam nije štetan za zdravlje, ali za svaki slučaj trudnicama, djeci mlađoj od šest godina i osobama narušenog zdravlja savjetuju da se konsultuje s ljekarom. U Norveškoj i Danskoj amalgam je zakonom zabranjen zbog štetnog uticaja  na okolinu, dok je jedino Švedska zabranila upotrebu amalgama iz zdravstvenih razloga.  Iako su i amalgamski i kompozitni ispuni vrlo učinkoviti, ipak prevencija je najbolji lijek. Prevencijom možete dramatično smanjiti rirzik od karijesa i drugih zubnih bolesti uz pridržavanje jednostavnih savjeta – prati zube dva puta na dan te dva puta godišnje posjetiti svog stomatologa.