Kao jedan od najčešćih razloga nelagodnosti  u stomatološkoj ordinaciji pacijenti navode strah od injekcije i zvuka bušilice, a nekima smeta i sam miris ordinacije. Najteže je pacijentima koji su već doživjeli neko neugodno iskustvo u ordinaciji, i nikako ga ne mogu zaboraviti. Ta prethodna loša iskustva sprječavaju ih da posjete stomatologa, i to do te mjere da potpuno zapuste zdravlje svojih zubi.

Zato stomatolog ima veliku ulogu u sprječavanju straha od stomatološke intervencije, jer svakog pacijenta treba promatrati individualno, mora imati strpljenja, znanja i kreativnosti, a često biti i psihoterapeut. No, kako pacijent razvija povjerenje u svog stomatologa, s vremenom i strah pomalo nestaje.

Kako motivirati dijete

Strah od nepoznatog, kao i strah zbog prethodnoga  lošeg iskustva ili lošeg iskustva ljudi iz našeg okruženja, prirodna je ljudska osobina. Strah od stomatologa donekle je i razumljiv, posebno kod sramežljive i nepovjerljive djece.
Zdravo dijete,  bez velikih problema prihvata saradnju sa stomatologom, ako je ona ponuđena na odgovarajući način. Dijete može biti uplašeno iako nikad prije nije dolazilo u kontakt sa stomatološkom ordinacijom, niti mu je okolina prenosila loše informacije. Takav strah posljedica je prethodnih neugodnih i bolnih iskustava kod pedijatra, prilikom vakcinacije ili ležanja u bolnici. Atmosfera klasične ordinacije, bijeli mantil i mirisi, svakako mogu podsjetiti na ta loša iskustva. Međutim, stomatolozi u tom slučaju moraju biti malo kreativniji i potruditi se da prostor ordinacije bude što ugodniji, kako za malog pacijenta tako i za starije.

Najbolji način da se spriječi razvijanje straha kod djece je da se na vrijeme, tj. odmah nakon nicanja zuba, počne s preventivnim programom. Preporuka je da se dijete prvi put dovede u stomatološku ordinaciju već s navršene dvije godine života, nezavisno od postojanja karijesa. Na taj način stomatolog će kroz igru i druženje malog pacijenta upoznati s instrumentima, npr. “žabicom” (sisaljkom), i ambijentom ordinacije, provozat će ga na stolici koja je “slična astronautovoj”, premazat će mu zubiće ” kremicom” koju djeca jako vole… Budući da sve te intervencije nisu bolne, nego su, ugodne i zanimljive, posjeta stomatološkoj ordinaciji djetetu će ostati u lijepom sjećanju. Stomatolog će mu postati prijatelj i uvijek će se s veseljem vraćati u ordinaciju.

Ako je strah već prisutan, prilikom prvog posjeta od presudne je važnosti saradnja roditelja. Osim autoriteta, dijete u stomatologu mora steći i prijatelja. Na topao i blagonaklon stav stomatologa dijete će uzvratiti povjerenjem i saradnjom. Međutim, mali pacijent mora znati zbog čega dolazi u ordinaciju. Roditelji moraju razgovarati s djetetom i odgovarajućim rječnikom mu objasniti zbog čega treba popravljati zubiće i što će se dogoditi ako se to ne učini. Uz to, vrlo je važno da se roditelj ne miješa u komunikaciju između djeteta i stomatologa. Naime, ako dijete odmah ne prihvati saradnju, ima roditelja koji u ordinaciji počinju histerisati, prijetiti, pa čak i udarati dijete. Takve roditelje potrebno je udaljiti iz ordinacije. Nije poželjna ni suprotna krajnost, u smislu da se pred djetetom paničari ili predlaže odlaganje intervencije. Ako jedan od roditelja nije u stanju kontrolisati emocije, najbolje je da napusti ordinaciju i dijete ostavi s drugim roditeljem ili nekim od rodbine koji će biti smireniji, jer će se na taj način uspostaviti i bolja komunikacija i saradnja.

Ako se prilikom prve posjete ne napravi ništa konkretno, nego prođe u igri i upoznavanju, ne treba paničiti, jer je taj prvi kontakt između stomatologa i malog pacijenta nužan za primjenjivanje bilo kakve stomatološke intervencije. Naravno, situacija je mnogo gora ako se dolazi u ordinaciju kad je intervencija nužna.

Poslovica kaže: “Bolje spriječiti nego liječiti”. Doći na vrijeme u stomatološku ordinaciju znači puno manje neugodnosti i bolnih iskustava, više terapijskih mogućnosti, a i manje financijskih troškova, što takođe nije zanemariva komponenta.